U albanskom javnom sektoru institucije EU-a nisu dobro cijenjene, kao ni njihovi čelnici u mnogim situacijama. Iako je članstvo u Europskoj uniji glavna briga i izvor motivacije za djelovanje, bez obzira koliko minorno ili simbolično, u mnogim drugim zemljama Zapadnog Balkana, prema belgijskom portalu Europe Right Now, glavno pitanje Albanije je da, kako bi dovesti do tranzicije poput ulaska u EU—što bi imalo utjecaja na svaki dio života—u Albaniji sada nedostaje snažna podrška značajne i/ili široke društvene skupine.
Edi Rama djeluje kao snažna kočnica
Posljedično, postoji mali pritisak na visoko centraliziranu državu ili njeno vodstvo – uključujući premijera Edija Ramu – da poduzmu sve potrebne korake za brzo postizanje punopravnog članstva. Premijer Rama je to ponovno potvrdio u brojnim govorima. Jedna takva primjedba odnosi se na rok za ulazak Albanije do 2030. godine, koji je prvotno “guralo” Europsko vijeće (a kasnije ga je podržao povjerenik za proširenje Várhelyi). Ukratko, on ne zahtijeva točne vremenske okvire; umjesto toga, on želi da se proces nastavi, uz istinsko pomirenje i dovršenu “domaću zadaću” Albanije.
Možda će još biti problema koji će ometati integracijske napore Albanije u bliskoj budućnosti. Profesor Steven Van Hecke sa Sveučilišta KU Leuven u Belgiji piše na portalu Europe Right Now da postoji ozbiljna zabrinutost da je albanska zajednica, koja je stekla značajno bogatstvo svojim uspjehom u crnoj i sivoj ekonomiji, umiješana u organizirani kriminal i da je počeo se infiltrirati u zapadnoeuropska gospodarstva kupnjom nekretnina u luksuznim četvrtima u gradovima poput Antwerpena.
Znakovita je činjenica da prioriteti belgijskog predsjedništva uključuju borbu protiv organiziranog kriminala, koji bi, ciljajući na albanske kriminalne skupine i korupciju, mogao zaustaviti pregovore. U takozvanom skandalu “Metamorphosis” (hakiranje Sky i EncroChat šifriranih komunikacijskih aplikacija koje se naširoko koriste u kriminalnim krugovima, poruke koje potvrđuju povezanost albanskih poduzetnika i političara s organiziranim kriminalom) belgijske vlasti još nisu pružile sve dokaze. Međutim, moguće je da će to biti izneseno u kontekstu belgijskog predsjedanja EU. Pitanje albanskog organiziranog kriminala moglo bi se postaviti i tijekom parlamentarnih (i EP) izbora na kraju belgijskog predsjedanja.
Pogledi državnih aktera i društvenih skupina na proces integracije
Mali broj javnih službenika dobro poznaje funkcioniranje EU i proces pristupanja, ali njihov politički utjecaj je mali. Profesionalci na terenu žele unaprijediti proces, ali ne vjeruju da se političko vodstvo slaže. Znak toga je da institucije već godinama pate od nedostatka osoblja i stručnosti zbog neadekvatnosti institucionalne strukture (Ministarstvo Europe i vanjskih poslova Albanije trenutačno prolazi kroz potpuno restrukturiranje ljudskih resursa, s uklanjanjem većine srednje rangiranih menadžeri sa svojih pozicija).
Nadalje, percepcija institucija EU, a u mnogim slučajevima i njihovih čelnika, u albanskom javnom sektoru prilično je loša. Bivša albanska ministrica za Europu i vanjske poslove, Olta Xhacka, nakon sastanka s Isabel Santos (izvjestiteljicom EP-a za Albance), izjavila je na zatvorenom sastanku da je Isabel Santos nije bila ničega svjesna, da je susret besmislen i da se ubuduće ne želi sastajati s njom. Santos se također nije susrela s albanskim ministrom vanjskih poslova tijekom svog sljedećeg posjeta Albaniji.
Oporbeni čelnici u Albaniji također imaju nepovoljno mišljenje o dužnosnicima i institucijama EU-a. Jedan je političar u nekoliko navrata žestoko napao Europski parlament i njegove zastupnike. EU i same članice, po njegovom mišljenju, ne žele Albaniju u svojim redovima i ne bi bile u boljem položaju ni da državu ne vodi sadašnja Socijalistička partija (PS) koju smatraju korumpiranom (iako Albansko političko vodstvo je na dobrom glasu i ima dobre odnose s predsjednicom EP-a Robertom Metsolom i njezinim prethodnikom Davidom Sassolijem). Primjetno je da on prvenstveno ne krivi albansku vladu za spor napredak pristupnog procesa (!).
Čelnici nevladinih organizacija i važni poslovni ljudi podržavaju pristupanje EU zbog pozitivnih učinaka koje bi ono imalo na albansko gospodarstvo i pravni okvir za poslovanje. Članovi te skupine imaju duboko iskustvo u procesu integracije i pristupanja, ali njihov broj i utjecaj na politiku su mali.
Manji albanski poduzetnici i gospodarstvenici ne razumiju ili nisu zainteresirani za ulazak u EU. Razlog je taj što je siva ekonomija značajan dio albanskog gospodarstva, s utajom poreza i neusklađenim (ali, toleriranim od strane vlasti) poslovanjem poduzeća. Osim toga, uvođenje pravila EU-a o proizvodnji i zaštiti potrošača, primjerice, također bi stvorilo probleme malim poduzetnicima.
Samo putovnica za Zapad može ući u EU?
Intelektualci i mlađi ljudi koji su otvoreniji prema Zapadu podupiru članstvo u EU, ali njihova primarna pokretačka snaga je koliko je jednostavno preseliti se i raditi u zapadnim zemljama. Sve veća tendencija iseljavanja najizravnije pogađa ovu društvenu skupinu. Većina izražava nezadovoljstvo albanskom politikom, smatrajući je korumpiranom na svim frontama i nedostatkom vjere u izglede za reforme. Tipični Albanac vidi članstvo u EU samo kao način da olakša emigraciju; ne mogu se povezati s liberalnim idealima EU ili njezinom “preregulacijom” života.
Prosječni albanski građanin je konzervativan, mada ne i religiozan, ali ima takvu sliku o sebi, a ksenofobija i rasizam također su često obilježje društva. Primjer za to su migracije i prihvat izbjeglica u Albaniji (MEK, Afganistanci, talijansko-albanski sporazum), koje vlada podržava zbog pritiska Zapada ili drugih interesa, ali bez društvene podrške.
